NATO

NATO (North Atlantic Treaty Organization) je međunarodna vojna organizacija sastavljena od različitih država s ciljem uspostavljanja zajedničke zajedničke obrane.

NATO

NATO je rođen 4. travnja 1949. potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora u Washingtonu (SAD). Stvoren je u kontekstu hladnog rata između Sjedinjenih Država i SSSR-a, kako bi se zaštitio od velike prisutnosti i naoružanja Sovjetskog Saveza.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, zapadne zemlje saveznice počele su promatrati što je ruska zemlja postala i kakvi su njezini oblici organiziranja i širenja. Osim promatranja kako je komunizam bio organiziran iznutra, u tom kontekstu zabrinutosti javlja se potreba za organiziranjem od strane europskih zemalja.

Stvaranje NATO-a

Tako nastaje Ugovor iz Bruxellesa, koji su potpisale Belgija, Francuska, Luksemburg, Velika Britanija i Nizozemska 1948. Kasnije su te zemlje počele pregovarati s Kanadom i Sjedinjenim Državama o stvaranju transatlantskog saveza. Ovi pregovori i inkorporacija drugih europskih nacija konačno su doveli do NATO-a.

Ugovor

Ugovor koji daje tijelo organizaciji potpisale su zemlje osnivačice 4. travnja 1949., ali je stupio na snagu tek 24. kolovoza iste godine. Tekst se sastoji od četrnaest članaka, a u preambuli prihvaćaju primat vrijednosti koje promiče Povelja Ujedinjenih naroda, temeljeći svoje djelovanje na miru i sigurnosti svih njezinih sastavnica.

Članak 1. je izjava namjere, u kojoj se izjavljuje da će se međunarodni sporovi rješavati mirnim putem u kojima su ugroženi mir, sigurnost i pravda. Osim što ne koristi prijetnju ili silu u slučajevima koji nisu uključeni u Povelju Ujedinjenih naroda.

Članak 2. utvrđuje ciljeve za poboljšanje miroljubivih međunarodnih odnosa, promicanje stabilnosti i blagostanja te poticanje gospodarske suradnje.

Ostali članci ugovora utvrđuju konkretnija pitanja, kao što je obveza pružanja pomoći u slučaju oružanog napada unutar teritorija potpisnica i što se smatra oružanim napadom. Osim toga kako se nove države mogu pridružiti i kako mogu prestati biti članice. Također postojanje Vijeća i potrebnih pomoćnih tijela.

članice NATO-a

Zemlje članice NATO-a raspoređene su kako je prikazano u donjoj tablici.

Zemlja Datum osnivanja
Belgija, Kanada, Danska, SAD, Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Norveška, Nizozemska, Portugal, UK 1949. (Osnivači)
Grčka, Turska 1952. godine
Njemačka (savezna) 1955. (1990. to će učiniti ostatak teritorija)
Španjolskoj 1982
Mađarska, Poljska, Češka 1999
Bugarska, Slovačka, Slovenija, Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska 2004
Albanija, Hrvatska 2009
Crna Gora 2017.
Sjeverna Makedonija 2020

Struktura i organizacija NATO-a

U NATO-u postoji strukturna podjela, s jedne strane bi bila politička grana, a s druge vojna. Što se tiče političke strukture, NATO ima sjedište u Bruxellesu koje čine izaslanstva NATO-a. Ove delegacije su skupina ljudi koji predstavljaju zemlje članice, a na čelu svake od njih je “ambasador”.

Unutar sjedišta nalazi se Sjevernoatlantsko vijeće , koje je tijelo za donošenje političkih odluka, a čine ga veleposlanici koji predvode delegacije. Ovim tijelom predsjeda glavni tajnik , a on je najviši odgovorni i politički predstavnik NATO-a. Također, na istoj razini kao i Vijeće nalazi se i Grupa za nuklearne planove čija je nadležnost svedena na nuklearnu politiku.

Na drugoj razini je Parlamentarna skupština NATO-a , koju čine članovi zakonodavne vlasti svake države članice, kao i drugi partneri. Ovo tijelo, putem podređenih odbora , utvrđuje dnevni red Vijeća. Odbori se često bave tehničkim i političkim pitanjima od strane stručnjaka i nacionalnih predstavnika.

Vojnu strukturu čine druga tijela, a najvišu hijerarhiju ima Vojni odbor , koji je zadužen za izradu vojne strategije na temelju političkih smjernica koje donosi Vijeće. Također obavlja i savjetodavne funkcije političkim tijelima. Čine ga načelnici stožera obrane zemalja članica, međunarodno vojno osoblje, izvršno tijelo Vojnog odbora i struktura vojnog zapovjedništva.

Konačno, strukturu vojnog zapovjedništva čine Zapovjedništvo savezničkih operacija i Savezničko zapovjedništvo za transformaciju .

Relevantne intervencije

Među najrelevantnijim NATO intervencijama su:

  • Libija (2011.) : U kontekstu u kojem je Gaddafi, najviši čelnik zemlje, provodio represiju protiv stanovništva koje se pokazalo protiv režima. UN odobrava intervenciju zemlje. I NATO nastavlja s invazijom kako bi obnovio nacionalni poredak i prekinuo građanski rat koji se vodio. Rat je završio Gadafijevom smrću i porazom nacionalnih snaga od strane pobunjeničkih skupina i NATO-a.
  • Jugoslavija (1999.) : Zemlja je bila uronjena u veliki građanski rat uzrokovan uglavnom napetostima između različitih etničkih skupina stanovništva. NATO je 1999. godine izvršio bombardiranje na području Kosova kako bi zaustavio sve vojne akcije koje su se odvijale na tom teritoriju. Ova intervencija bila je vrlo važna jer je izvedena bez prethodnog odobrenja UN-a.