Luis de Molina bio je teolog, član Družbe Isusove. Jedan je od rijetkih članova škole Salamanca koja nije pripadala dominikancima. Protivio se svim oblicima determinizma i zadržao stav u korist privatnog vlasništva i slobodne trgovine.
Luis de Molina rođen je 1535. u Cuenci. Započeo je studij prava u Salamanci, iako ih nije završio. Odatle je 1552. otišao na Sveučilište Alcalá de Henares, gdje je studirao kanone i logiku. Gotovo u isto vrijeme ušao je u Družbu Isusovu. Samo godinu dana kasnije, njegovi isusovački poglavari poslali su ga u Lisabon, put koji je prošao pješice na hodočašću i živeći od milostinje. Kasnije je otišao u Coimbru, na čijem je sveučilištu studirao umjetnost. Na kraju je studirao teologiju u također portugalskoj Évori i Coimbri. Za svećenika je zaređen 1561., a 1563. počinje raditi kao profesor umjetnosti u Coimbri, do 1567. godine.
Godine 1568. Cuenca je dobio katedru Večernje za predaju teologije na Sveučilištu Évora. Tri godine kasnije, 1571., uspio je steći stupanj doktora teologije. To bi ga dovelo do osvajanja vrhunske katedre teologije na Sveučilištu Évora. Godine 1584. napustio je akademski svijet i preselio se u Lisabon, gdje se usredotočio na kompoziciju svojih djela.
Već 1591. vratio se u Španjolsku da živi u Cuenci do 1600. Ove godine imenovan je profesorom moralne teologije na Imperial College of Madrid. Međutim, taj položaj nikada nije mogao obnašati, budući da je iste godine umro.
Njegovo razmišljanje pokrivalo je širok raspon znanja. Njegova teološka osnova uvelike je utjecala na njegovo poimanje svijeta. Snažno je branio ljudsku slobodu, slobodnu volju, što ga je dovelo do toga da se pozicionira u korist slobode u svim dimenzijama.
Misao Luisa de Moline
Luis de Molina jedan je od rijetkih članova škole Salamanca koji potječu od isusovaca. Priznat je kao važan učenjak, koji je znao raditi na različitim poljima kao što su teologija, pravo i filozofija.
Posvetio se i ekonomiji, iako iz političko-filozofske perspektive. Iz te je perspektive napisao ‘De Justicia et Jure’, u kojem se osvrnuo na pravo, politiku i ekonomiju. Između ostalih, bavio se temama poput poreza, cijena i monopola, u kojima je pokazao klasičnu liberalnu perspektivu. Svi oni vrlo prisutni u većini članova Škole Salamanca.
Bio je neumorni branitelj slobodne volje i borio se protiv svake vrste determinizma. Tu je poziciju zadržao u takozvanoj ‘Polemic de auxiliis’. U vezi s tim osmislio je pojam srednje znanosti. Tim je konceptom nastojao pomiriti Božju svemoć sa slobodom ljudskog bića. Njegovo ime proizlazi da se nalazi između onoga što je bilo poznato kao znanost o jednostavnoj inteligenciji i znanosti o vidu.
Slobodna trgovina kao izraz slobodne volje
Isusovac je na svoju viziju politike i ekonomije primijenio koncept ljudske slobode i slobodne volje. Istaknuo je da iz njega proizlazi pojam civilnog društva, budući da je bez slobode mišljenja i djelovanja njegovo postojanje besmisleno. Stoga, uvijek zahvaljujući Božjoj milosti, ljudska bića imaju sposobnost funkcionirati kao građani. Uloga neraskidivo povezana s potrebom donošenja odluka o pitanjima koja utječu na materijalno i duhovno blagostanje cijelog društva.
S ove točke Molina se ponovno potvrđuje kao pobornik slobodne trgovine. Shvaća da je upravo taj model najviše u skladu sa slobodom koju je Bog dao čovjeku. Zbog toga se protivi svakom pokušaju političke moći da regulira cijene i tržišta. Kao pobornik slobode, branio je i zakonitost privatnog vlasništva i nazvao je trgovinu robljem nemoralnom praksom.
Njegova obrana individualne slobode također ga je navela da tvrdi da je vladar u stvarnosti administrator. A da, u stvarnosti, vlast pripada skupu pojedinačnih građana. Na taj je način označen kao ispred svog vremena, kao preteča liberalnih mislilaca osamnaestog i devetnaestog stoljeća.