Proizvodni kapacitet je gornja granica maksimalnog dobivanja dobara i usluga koja se može postići po proizvodnoj jedinici tijekom ograničenog vremenskog razdoblja.
Proizvodni kapacitet je kapacitet koji proizvodna jedinica ima da proizvede svoju maksimalnu razinu dobara ili usluga s nizom raspoloživih resursa. Za njegov izračun uzimamo određeno vremensko razdoblje kao referencu. Ovaj pokazatelj se široko koristi u poslovnom upravljanju. Budući da, ako proizvodna jedinica proizvodi ispod svog proizvodnog kapaciteta, ova jedinica se ne iskorištava u svom maksimalnom učinku.
Ako želimo postići povećanje, kao i smanjenje proizvodnih kapaciteta, to je povezano s procesima ulaganja ili dezinvestiranja. Drugim riječima, ako želimo povećati proizvodni kapacitet u tvornici, tvrtka mora ulagati u novi stroj koji ima kapacitet za više proizvodnje.
Konačno, moramo imati na umu da se proizvodni kapacitet uvijek mjeri uzimajući u obzir optimalno korištenje resursa, kao i posjedovanje proizvodnih sredstava u normalnim radnim uvjetima.
Razlika između proizvodnog kapaciteta i obujma proizvodnje
Ova dva pojma ne treba miješati. Kada govorimo o proizvodnim kapacitetima, govorimo o maksimalnoj količini dobara i usluga koje proizvodna jedinica može proizvesti, u normalnim uvjetima rada, kao i o optimalnom korištenju resursa. S druge strane, obujam proizvodnje mjeri količinu dobara i usluga koje je proizvodna jedinica uspjela proizvesti s raspoloživim resursima i to ne uvijek pod normalnim radnim uvjetima.
Na taj način, dok proizvodni kapacitet mjeri maksimalnu razinu proizvodnje koju proizvodna jedinica može postići, obujam proizvodnje mjeri rezultat koji je konačno proizveden s različitim proizvodnim jedinicama. Drugim riječima, obujam proizvodnje nije nužno jednak proizvodnom kapacitetu, budući da proizvodna jedinica može raditi ispod svoje maksimalne razine učinka, postižući niži obujam proizvodnje, za razliku od svog proizvodnog kapaciteta.
U poslovnom menadžmentu vrlo je korisno znati dvije činjenice. Na taj način, ako znamo obujam proizvodnje i njezin proizvodni kapacitet, možemo znati koliko proizvodnih jedinica prestaje proizvoditi u scenarijima u kojima obujam proizvodnje ne dosegne svoj proizvodni kapacitet. Dovoljno je oduzeti obujam proizvodnje i proizvodni kapacitet.
Razlika između proizvodnog kapaciteta i optimalnog proizvodnog kapaciteta
Ni ova dva pojma ne treba miješati. U mnogim scenarijima, proizvodni kapacitet mjeri maksimalnu razinu proizvodnje po proizvodnoj jedinici, koristeći sve raspoložive resurse pod povoljnim radnim uvjetima. Međutim, u mnogim prilikama proizvodne jedinice ne mogu dugoročno održati svoju maksimalnu razinu proizvodnje, dok potražnja ne zahtijeva uvijek proizvodnju u svom maksimalnom kapacitetu.
Za to se koristi koncept optimalnog proizvodnog kapaciteta. Drugim riječima, maksimalna razina na kojoj proizvodna jedinica može proizvoditi, na održiv način na dugi rok. To jest, u normalnim uvjetima, što je maksimalna razina na kojoj proizvodna jedinica može proizvoditi održivo tijekom dugog vremenskog razdoblja. Ovaj koncept je, na isti način, vrlo koristan u poslovnom upravljanju, budući da nemamo uvijek kapacitet da naše proizvodne jedinice imaju maksimalan učinak, održavajući taj učinak dugoročno. Svaki događaj mogao bi uzrokovati prekid proizvodnje, stvarajući ozbiljne probleme za tvrtku.
Planiranje proizvodnih kapaciteta
Kao što smo rekli, kapacitet proizvodnje uvijek se mora mjeriti u određenom vremenskom razdoblju. Odnosno, kada želimo napraviti planiranje ili znati koliki je bio proizvodni kapacitet, moramo uzeti u obzir faktor vremena. Na taj se način na isti način vrši planiranje proizvodnje. Ako želimo planirati proizvodnju, moramo odrediti razinu proizvodnog kapaciteta različitih proizvodnih jedinica uz optimalan učinak za tvrtku.
Da bi se to postiglo, planiranje proizvodnje vrši se iz različitih vremenskih točaka, a to su:
- Kratkoročno (manje od 6 mjeseci)
- Srednjoročno (između 6 i 18 mjeseci)
- Dugoročno (od 18 mjeseci)
Sada, da bismo izvršili planiranje proizvodnje u različitim optičarima, moramo imati na umu da proizvodni kapacitet dugoročno uvijek uvjetuje kapacitete u kratkom i srednjem roku, što može zahtijevati niz prilagodbi procesa kako bi se postigli ciljevi postavljeni tvrtka.
Na taj način, ako želimo planirati proizvodnju, moramo uzeti u obzir niz čimbenika:
- Prognoza očekivane potražnje.
- Identifikacija potrebnih kapaciteta za zadovoljenje potražnje.
- Identifikacija alternativa u slučajevima kada se to ne može zadovoljiti.
- Evaluacija i donošenje odluka.
Na taj način možemo provesti planiranje proizvodnje koje određuje dobar učinak poduzeća u različitim planiranim rokovima.
Koji čimbenici uvjetuju proizvodni kapacitet?
Proizvodni kapacitet proizvodne jedinice uvijek je uvjetovan nizom čimbenika. Ovi čimbenici određuju mogućnost proizvodnje više ili manje u ograničenom vremenskom razdoblju.
Stoga ove faktore uvjetovanja možemo klasificirati u dvije kategorije:
- Unutarnji čimbenici.
- Vanjski faktori.
Među unutarnjim čimbenicima koji mogu uvjetovati proizvodni kapacitet vrijedi istaknuti:
- Oprema i održavanje.
- Instalacije.
- Distribucija proizvodnog pogona i proizvodnog procesa.
- Dostupni resursi.
- Poduzetništvo.
- Sustavi kontrole kvalitete.
- Upravljanje poslovima.
- Upravljanje radnicima.
- Dizajn proizvoda ili usluge.
- Financijska sredstva.
S druge strane, među vanjskim čimbenicima koji bi mogli uvjetovati proizvodni kapacitet, vrijedi istaknuti:
- Institucionalni okvir.
- Političko okruženje.
- Zakonodavstvo i važeći propisi.
- Sindikalni kolektivni ugovori.
- Ugovori poduzeća.
- Kapacitet dobavljača.
- Gospodarsko okruženje.
- Poslovna konkurencija.
- Odnos s kreditnim institucijama.
Ove unutarnje i vanjske čimbenike uvijek moramo uzeti u obzir, jer oni uvjetuju naše proizvodne kapacitete, ali i poslovanje poduzeća.
Kako se izračunava proizvodni kapacitet?
Ako želimo znati koliki je proizvodni kapacitet proizvodne jedinice, formula za izračun je prilično jednostavna. Način da to učinimo bio bi, na prvom mjestu, izračunavanje broja sati po proizvodnoj jedinici koji imamo na raspolaganju. Odnosno, ako imamo 8-satni radni dan u kojem imamo 10 proizvodnih jedinica, ukupan broj radnih sati je 80 sati.
Drugo, moramo mjeriti proizvodni kapacitet za proizvod, na temelju proizvodne jedinice i raspoloživih sati. Odnosno, moramo podijeliti proizvodni kapacitet za artikl s brojem raspoloživih sati, čime se dobiva dnevni kapacitet proizvodnje. Drugim riječima, pretpostavimo da je svakoj proizvodnoj jedinici potreban 1 sat za proizvodnju jedne jedinice robe ili usluge. Za izračun moramo podijeliti broj raspoloživih sati (80) s vremenom koje je potrebno da se proizvede jedinica proizvodnje za proizvodnju jedinice proizvoda ili usluge (1). Tako bismo dobili dnevni kapacitet proizvodnje.
U primjeru bi dnevni proizvodni kapacitet bio 80, budući da imamo 80 sati proizvodnje dnevno, dok je za proizvodnju svake proizvedene jedinice u prosjeku potreban 1 sat.
Treće, i mnogo jednostavnije. Ako želimo izmjeriti mjesečni proizvodni kapacitet proizvodnih jedinica, samo uzmemo dnevni kapacitet dobiven u prethodnom koraku i pomnožimo ga s radnim danima koje imamo u mjesecu. Na isti način bi se izračunao i godišnji proizvodni kapacitet, budući da bismo ga trebali pomnožiti s brojem odrađenih dana u godini.
Naknadno, s tim podacima već bismo mogli dobiti još jednu seriju pokazatelja kao što su obujam proizvodnje ili stopa učinkovitosti. Odnosno, ako znamo da je dnevni kapacitet proizvodnje 80 jedinica, ako proizvodimo 40, možemo znati da je iskorištenost 50%. Drugim riječima, obujam proizvodnje bi radio s 50% u odnosu na njezin proizvodni kapacitet.