Definicija euroobveznice temelji se na dvije perspektive. S jedne strane, euroobveznice su međunarodni javni dužnički vrijednosni papiri izdani u valuti koja nije valuta zemlje u kojoj se njima trguje, ne podliježu jurisdikciji nijedne određene zemlje i čije su kamate neto, jer su neoporezive i porez po odbitku.
Euroobveznice se odnose na izdanja izvan granica zemlje porijekla, ali to ne znači da je obveznica izdana u Europi ili da su denominirane u eurima. Ne smije se miješati sa stranim obveznicama.
Primjeri euroobveznica:
- Obveznice izdane od strane kineske tvrtke, denominirane u jenima i kojima se trguje izvan Japana.
- Obveznice koje je izdala Njemačka, denominirane u američkim dolarima i kojima se trguje izvan Sjedinjenih Država.
Karakteristike euroobveznica
Glavne karakteristike euroobveznica su:
- Oni su vrlo fleksibilni instrumenti jer izdavateljima nude mogućnost izbora zemlje izdavanja na temelju regulatornog konteksta, kamatnih stopa i dubine tržišta.
- Vrlo su likvidni instrumenti, lako se mogu kupiti i prodati.
- Njegovi izdavatelji su različiti: multinacionalne tvrtke, suverene vlade i nadnacionalni subjekti.
- Vrlo su atraktivni za tvrtke sa sjedištem u zemljama koje nemaju veliko tržište kapitala, iako uključuju i tečajni rizik.
- Sve je veći postotak problema koji dolaze s tržišta u nastajanju.
Odnos euroobveznica s Europom
S druge strane, druga perspektiva euroobveznica je da su one ujedno i teorijski prijedlog Europske komisije za izdavanje javnog duga koji je zajednički ili socijaliziran od strane svih zemalja koje su dio eurozone ili bilo koje od njezinih institucija. Ova pitanja će se, predvidivo, rješavati putem ECB-a.
Međutim, postoji nekoliko razloga koji sprječavaju napredak prema konsenzusu potrebnom za njegovu konačnu instrumentalizaciju.
Uzroci koji promiču stvaranje euroobveznica
Dužnička kriza koja je pretrpjela kao posljedica financijske krize iz 2007. bila je plodno tlo za ovaj pristup. Periferne zemlje južne Europe izgubile su povjerenje vjerovnika zbog ozbiljne ekonomske situacije kroz koju su prolazile i bile su prisiljene ponuditi svoje obveznice javnog duga po vrlo visokim kamatama.
U znak solidarnosti, Europska komisija je 2011. predložila pomoć u smanjenju troškova financiranja ovih zemalja, kroz izdavanje zajedničkog duga za koje je jamčilo cijelo europodručje, nudeći veću sigurnost ulagačima u usporedbi s neovisnim nacionalnim pitanjima.
Prednosti i koristi zemlje
Veliki korisnici bi bili Italija, Španjolska, Portugal i, posebno, Grčka. Zajedničko izdavanje omogućilo bi im sljedeće prednosti:
- Smanjite svoj dug u usporedbi s pojedinačnim problemima.
- Imati implicitnu potporu vrlo solventnih zemalja kao što su Njemačka ili Austrija.
- Ublažiti ogromne razlike u financiranju između zemalja koje čine eurozonu.
- Osigurati veću stabilnost jedinstvene valute, zamjenjujući spašavanje i velike strukturne neravnoteže nekih članica – stoga se nazivaju i "europskim obveznicama stabilnosti".
Osim toga, europodručje bi se ojačalo napretkom u gospodarskoj integraciji.
Nedostaci i oštećene zemlje
Međutim, bilo bi i pogođenih zemalja, kao što su Njemačka, Austrija, Nizozemska i Finska, između ostalih.
Države sjeverne i srednje Europe, koje su krenule od zdravijeg gospodarstva, usprotivile su se prijedlogu podjele rizika i nisu dobrim očima vidjele da moraju financirati dug zemalja s jakim neravnotežama. Prihvaćanje prijedloga za njih bi značilo:
- Uzajamni rizik južnih zemalja: U slučaju bankrota bilo koje zemlje, ostale države bi morale preuzeti odgovornost za euroobveznice koje je ta država izdala i vratiti novac ulagačima prema dogovorenom roku i kamatnim uvjetima .
- Moraju preuzeti dio dodatnih troškova koje je tržište zahtijevalo od južnih zemalja za izdavanje duga, što se odražava u njihovoj premiji rizika (razlika između kamatne stope duga jedne države i druge referentne države).
- Sužavanje širenja premija rizika između središnjih i sjevernih država i perifernih država na štetu prvih, za što bi se ona povećala.