Eurodolar je svaki depozit u dolarima izvan Sjedinjenih Država. Taj novac nije pod jurisdikcijom Federalnih rezervi Sjedinjenih Država, entiteta koji usmjerava monetarnu politiku te zemlje.
Eurodolari predstavljaju velike svote novca diljem svijeta jer je dolar glavna rezervna valuta. Drugim riječima, to je sredstvo razmjene koji se najviše koristi u međunarodnim transakcijama.
Iz tog razloga, globalno gledano, veliki ulagači i poslovni ljudi koji se bave vanjskom trgovinom moraju štedjeti i/ili financirati se u američkoj valuti.
Podrijetlo eurodolara
Podrijetlo pojma eurodolar nije vezano za euro, već za hladni rat. Nakon Drugoga svjetskog rata u europskim bankama počeli su se uplaćivati dolarski depoziti, uglavnom kineski i sovjetski ulagači.
Ovi poslovni ljudi htjeli su štedjeti u stabilnoj valuti poput one u Sjevernoj Americi. Međutim, bojali su se da će im računi u američkom bankarskom sustavu biti zaplijenjeni. Ovo, kao osveta za neprijateljske akcije njihovih vlada, kao što je invazija Sovjetskog Saveza na Mađarsku 1956. godine.
Eurodolarski terminski ugovori
Terminskim ugovorima za eurodolar trguje se na Chicago Mercantile Exchange (CME). Riječ je o transakcijama u kojima banke danas određuju kamatnu stopu za kredit koji će se održati u kasnijem razdoblju.
Valja napomenuti da eurodolarski terminski ugovori predstavljaju vrijedan alat za ulagače jer im omogućuje da se zaštite od varijacija u kamatnim stopama.
Na primjer, pogledajmo slučaj eurodolarskog terminskog ugovora za 10.000 dolara. Pretpostavimo da je mjesečna kamatna stopa danas u siječnju na 0,8% i da je dogovorena stopa od 1% za kredit koji će biti odobren u travnju.
Ako kamatna stopa poraste iznad 1% u tri mjeseca, dužnik je financiranje dobio po nižoj cijeni. Međutim, ako stopa padne ispod 1%, posao će biti isplativ za vjerovnika jer će dobiti više kamata.