Euro

Kao što je planirano 1980-ih stvaranjem Europske unije, proizašle iz bivše Europske ekonomske zajednice, integracija zemalja u političkom, gospodarskom i socijalnom smislu, posebno društveno-politička integracija i stvaranje jedinstvenog tržišta Europske unije, trebalo je u srednjoročno stvaranje zajedničkog ekonomskog prostora čija bi valuta bila ista za sve zemlje koje čine EU.

Na taj način, nakon što je politička i ekonomska unija uspostavljena, monetarnom politikom morao je upravljati isti subjekt, Europska središnja banka (ECB), koja bi naslijeđivala dotadašnje nacionalne monetarne politike svake zemlje, a koja bi biti korak dalje u stvaranju europskog federalnog sustava, prije harmonizacije i fiskalne unije, što je posljednji korak koji nedostaje potpunoj uniji.

Stavljanje eura u opticaj

Euro je pušten u opticaj 1. siječnja 2002., no službeno je djelovao od 1. siječnja 1999., kada su sve nacionalne valute većine europskih zemalja bile vezane za euro po fiksnoj cijeni, na temelju vrijednosti i snage svakog novčića. Na taj se način namjerava formirati isti gospodarski subjekt za ostatak svijeta, favorizirati transakcije između zemalja članica i stvoriti dovoljno jaku valutu da se suoči s globalnom dominacijom dolara i funte sterlinga.

No, iako je rođen s velikim očekivanjima, makroekonomske razlike među državama članicama, snage svakog gospodarstva i snažna globalna financijska kriza doveli su euro u ograničavajuću situaciju na nekoliko godina, čak su predložili njegovo raspuštanje, a neka država posegnula za razmotriti mogućnost napuštanja eura i povratka njegove stare valute.

Unatoč gore navedenom, jedinstvena valuta je bila prednost u mobilizaciji kapitala, robe i trgovine, situacija koja će se formalizirati kada sve zemlje uđu u Monetarnu uniju.

Zemlje koje dijele euro