Bilanca banke

Bilanca banke prikazuje informacije drugačije u odnosu na druge tvrtke.

Bilanca banke

Veliki analitičari i ekonomisti slažu se da je vrlo teško znati što banka krije iza svoje bilance. Drugim riječima, vrlo je složeno analizirati financijska izvješća banke. Iz tog razloga, iako ovdje ne analiziramo stanje, znat ćemo najrelevantnije razlike i analizirat ćemo općenito na što se svaka stavka odnosi.

Bilanca banke sastoji se od naslova različitih od onih privatnih ili industrijskih poduzeća. Najvažnija stvar za banku, a to se očituje i u bilanci, su i krediti (imovina) klijenata i tekući računi koje klijenti otvaraju kod banke (obveze).

S druge strane, rubrike su prikazane po rasponu likvidnosti od likvidnije do manje likvidne, a osim toga, druga značajna razlika je nerazlikovanje između kratkoročnih i dugoročnih jer se smatra da to nije relevantna informacija u bankama.

Imovina financijske institucije

Prva stvar koja skreće pozornost na bilancu banke je struktura naslova koji je čine. Imovina je strukturirana kaskadno od veće likvidnosti (gotovina) do manje likvidnosti (nematerijalna imovina), za razliku od industrijskih poduzeća u kojima je strukturirana na suprotan način (prvo nematerijalna i na kraju gotovina). Nadalje, primjećujemo da se u slučaju banaka ni imovina ni obveze ne razlikuju između kratkoročnih i dugoročnih.

Vrste sredstava

U bankarskoj terminologiji postoje tri vrste imovine: profitabilna, obvezna pričuva i neprofitabilna.

  1. Profitabilna imovina: Profitabilna imovina je ona s kojom banka ostvaruje najveću profitabilnost i s kojom se obavlja najveći broj transakcija. Kasnije ćemo vidjeti o kojim se točno vrstama imovine radi.
  2. Obvezna pričuva: Bankarska pričuva je postotak novca prikupljenog od klijenata koji banke moraju fizički rezervirati. Ovisno o proizvodima putem kojih klijent polaže svoj novac, potreban je različit postotak gotovinskih rezervi ovisno o likvidnosti depozita (likvidniji, veći postotak). Na primjer, ako imamo svoj novac na tekućem računu, banka je dužna rezervirati veći iznos nego ako ga položimo na štedni račun, jer se novac s tekućeg računa može podići u bilo kojem trenutku i može uključivati ​​nepredviđene za financijsku instituciju.
  3. Neprofitabilna: To je ona imovina koja banci ne osigurava profitabilnost jer nije financijske prirode, već je ima za rad i logistiku kao infrastrukturu za razvoj djelatnosti (materijalna dugotrajna imovina).

Sastav imovine

Općenito, najdeblji naslov imovine u financijskoj instituciji naziva se "ulaganja zajmova". U njemu se evidentiraju krediti i zajmovi komitentima ili novac pozajmljen drugim bankama. Naime, kada odemo kupiti auto ili kuću i tražimo novac od banke, to se bilježi u tom naslovu. Ova vrsta imovine bi se klasificirala kao profitabilna jer je to osnovna djelatnost banke i ona nudi najveću profitabilnost.

Sljedeći naslov s najvećom težinom je takozvana “financijska imovina raspoloživa za prodaju”. Pri tome se uglavnom radi o dionicama na ime i dužničkim vrijednosnim papirima. Kada banka otkupi dug od države ili dionice od poduzeća s namjerom da ih zadrži na duže razdoblje, oni se bilježe ovdje.

Ostatak imovine sastoji se od drugih koncepata kao što su "gotovina i depoziti u središnjim bankama" koji odražava iznos koji banka ima na raspolaganju u gotovini ili u središnjim bankama, ili "dugotrajna imovina za prodaju" u slučaju da je zaplenjena imovina evidentirani su.aukcijama ili stečeni zbog neplaćanja hipotekarnog duga klijenata te koje banka nudi i očekuje prodati po cijeni nižoj od tržišne ali u najkraćem mogućem roku. Zovu se obvezne pričuve jer unatoč tome što su vrlo likvidne (mogu se pretvoriti u fizički novac u bilo kojem trenutku) ne daju banci praktički nikakvu profitabilnost.

Konačno, možemo pronaći i nerentabilnu imovinu koja je u osnovi dugotrajna imovina (uredi, poslovnice, bankomati, namještaj i sl.).

Obveze i kapital financijske institucije

U odnosu na obveze i kapital, uglavnom nalazimo naslov "depozit klijenta" koji čini najveći dio. U ovu se rubriku uglavnom bilježe štedni računi koje klijenti drže otvorenim u banci. Odnosno, novac koji imamo na tekućim računima i koji podižemo svaki put kada odemo do bankomata. To je obveza subjekta jer se, kao što znamo, radi o novčanim iznosima koje klijenti imaju, ali ih mogu zatražiti u željeno vrijeme i stoga je to novac koji banka mora vratiti.

Što se tiče kapitala, nema značajnih razlika u odnosu na trgovačka društva. U osnovi se sastoji od novca koji doprinose dioničari i akumulirane dobiti koja se ne raspoređuje među dioničare.