Zabrana prilaska

Zabrana prilaska može biti kazna ili mjera opreza koja se sastoji u zabrani približavanja žrtvi licu koje je izvršilo napad.

Zabrana prilaska

Zabrana prilaska je regulisana Krivičnim zakonikom. To utvrđuje sudija ili sud i on će biti taj koji odlučuje o trajanju zabrane prilaska.

Postoje različiti oblici zabrane prilaska, to može biti zabrana približavanja ili se sastojati od nestanovanja na istom mjestu kao žrtva ili njeni rođaci.

Zabrana prilaska je od suštinskog značaja i namenjena je za krivična dela rodnog nasilja ili nasilja u porodici, pa se njima najčešće štite sledeća fizička lica:

  1. Supružnici ili osoba sa kojom imate afektivnu vezu.
  2. Potomci.
  3. Maloljetnici koji su pod starateljstvom.

Oni su pretrpjeli zločine protiv života ili seksualne napade.

Sadržaj zabrane prilaska

Sadržaj zabrane prilaska može se sažeti na sljedeći način:

  1. Zabrana boravka ili približavanja u mjestima gdje žrtva ili porodica živi.
  2. Zabrana odlaska na mjesto izvršenja krivičnog djela.
  3. Zabrana odlaska na radno mjesto žrtve.
  4. Zabrana približavanja žrtvi, njegovoj rodbini, ma gdje se nalazili.
  5. Zabrana komunikacije sa žrtvom ili članovima njene porodice na bilo koji način, pismeni, verbalni ili vizuelni.

Zahtjevi za narudžbu

Neophodni uslovi za donošenje zabrane prilaska su:

  1. To utvrdi sudija ili sud,
  2. Žrtva je sigurno prijavila zločin.
  3. Mora postojati dovoljno dokaza koji podržavaju zabranu prilaska.
  4. Treba imati na umu da su žrtva ili njena porodica u opasnoj situaciji ako se odluka o zabrani prilaska ne donese.

Kršenje zabrane prilaska

U slučaju da agresor prekrši ovu zabranu, mora se napraviti razlika između dva slučaja:

  1. Da je agresor želio da se sastane sa žrtvom, kršeći time što je tražio zabranu prilaska. U ovom slučaju ćete imati kaznu.
  2. Da agresor nije želio da se sretne sa žrtvom, jer je susret bio slučajan. U ovom slučaju neće biti kazne.