Upravljanje valutama u trgovanju je grana ulaganja u dionice koja proučava maksimizaciju profitabilnosti i kontrolu rizika.
Upravljanje novcem je poznato i kao upravljanje rizikom. Uz analizu tržišta dionica i psihologiju trgovanja, upravljanje novcem jedan je od tri temeljna stuba ulaganja u berzu. Da bi trgovac bio dosljedan dugoročno, mora savladati ovu disciplinu. Ovladavanje ovom disciplinom ne podrazumijeva duboko i opsežno poznavanje predmeta. Ali, radije, elementarno znanje o tome. Osnovni princip u oblasti trgovanja diktirao je George Soros i nalaže da:
Moglo bi se reći da je ovaj princip početak principa. Ono što on dolazi da kaže jeste da je važnija od procenta uspeha profitabilnost koja se generiše kada je ispravna. I obrnuto, važniji od stope neuspjeha je iznos svakog gubitka. Bihevioralne finansije proučavaju, između ostalog, zašto je psihološki tako teško zaraditi više kada dobijete nego što izgubite kada izgubite.
Stopa uspješnosti prema omjeru rizika/koristi
Da bismo ilustrovali važnost principa principa upravljanja novcem, daćemo jedan primer. Za ovo ćemo staviti tri slučaja. U prvom slučaju (trgovac A) procenat pogodaka je veoma visok. Drugi slučaj (trgovac B) je onaj trgovca čiji je postotak pogodaka 50%. U trećem slučaju (trgovac C) trgovac ne uspijeva većinu vremena. Pretpostavićemo da tri trgovca obavljaju po 100 trgovina.
Trgovac A
Ako obavite 100 trgovina, pošto je postotak pogodaka 80%, ostvarit ćete 80 trgovina. Na isti način će 20 od 100 operacija dobiti gubitke. Dakle, kao i svaki put kada pogodite, osvajate 10 dolara i svaki put kada propustite 40 dolara, mi ćemo nastaviti da izračunavamo vaš profit u novčanom smislu.
Profit = (Broj trgovina koje su dobile x profit) – (Broj trgovina koje nisu uspjele x gubitak)
Profit = (80 $ x 10 $) – (20 $ x 40 $) = 800 – 800 = 0 $ profita.
Trgovac A pogađa mnogo puta, ali šta god da dobije, gubi nekoliko puta kada promaši. Krajnji rezultat je 0 dolara. Uprkos tome što je mnogo toga ispravno, ne uspeva da generiše pozitivan prinos.
Trgovac B
Ako obavite 100 trgovina, pošto je postotak pogodaka 50%, ostvarit ćete 50 trgovina. Na isti način će 50 od 100 operacija dobiti gubitke. Dakle, kako svaki put kada pogodite, zarađujete 20 dolara i svaki put kada promašite gubite 10 dolara, mi ćemo nastaviti da izračunavamo vaš profit u novčanom smislu.
Profit = (Broj trgovina koje su dobile x profit) – (Broj trgovina koje nisu uspjele x gubitak)
Profit = (50$ x 20$) – (50$ x 10$) = 1000 – 500 = 500$ profit.
Trgovac B je u pravu u pola vremena. Krajnji rezultat je 500 dolara. Uprkos tome što je postigao manje od Trejdera A, uspeva da ostvari više nego pozitivan prinos.
Trgovac C
Ako obavite 100 trgovina, pošto je postotak pogodaka 30%, ostvarit ćete 30 trgovina. Na isti način će 70 od 100 operacija dobiti gubitke. Dakle, kao i svaki put kada pogodite, osvajate 40 dolara i svaki put kada promašite gubite 5 dolara, mi ćemo nastaviti da izračunavamo vaš profit u novčanom smislu.
Profit = (Broj trgovina koje su dobile x profit) – (Broj trgovina koje nisu uspjele x gubitak)
Profit = (30$ x 40$) – (70$ x 5$) = 1200 – 350 = 850$ profit.
Trader C je, bez sumnje, onaj sa najmanje pogodaka. Oni su tačni samo u 30% slučajeva. Međutim, to je onaj koji ima najveću korist.
Odnos rizik/nagrada
Nastavljajući sa gore navedenim, zaključujemo da je osnovni aspekt odnos rizik/korist. Odnos rizik/nagrada određuje koliko dolara zarađujemo za svaki dolar koji izgubimo. Odnosno, omjer rizik/nagrada od 1:2 implicira da kada popravimo kako treba pobjeđujemo dva, a kada ne uspijemo gubimo jednu. Drugim rečima, dobijamo duplo više nego što gubimo. Naprotiv, omjer rizik/nagrada od 3:1 znači da kada dobro postupimo, pobjeđujemo jednu, a kada ne uspijemo gubimo 3. Drugim riječima, gubimo tri puta više nego što dobijemo.
Formula omjera rizika i koristi je:
Napredne tehnike upravljanja novcem
Prethodni princip i ispravna analiza omjera rizika/koristi predstavljaju osnovni princip. Bez tog principa nema smisla koristiti sve druge tehnike. Međutim, postoje mnogo naprednije tehnike upravljanja novcem i kontrole rizika. To su rafinirane matematičke tehnike i, u nekim slučajevima, vrlo složene. Ove tehnike omogućavaju procjenu rizika na realističniji način. Primjer nekih tehnika koje se koriste za kontrolu rizika i optimizaciju procesa upravljanja novcem su:
- Jensen's Alpha
- Rizična vrijednost (VaR)
- Uvjetovana vrijednost pod rizikom (CVaR)
- GARCH modeli
- Sharp ratio
- Antimartingales
- Kelly's F
- Monte Carlo simulacija
- Tehnike diverzifikacije portfelja
- Tehnike hedžinga
- Drawdown