Troškovi prodaje

Trošak prodaje je direktna vrijednost proizvodnje proizvoda ili usluge koja se prodaje u određenom periodu.

Troškovi prodaje

Vrlo je važno naglasiti uslov direktne vrijednosti u konceptu, jer se uzimaju u obzir samo oni koji direktno utiču na proces pribavljanja robe ili usluge koja se prodaje.

Troškovi prodaje u računovodstvu

Koristi se za određivanje iznosa koji bi u datom periodu trebao prodati proizvod ili uslugu za kompaniju i na taj način utvrditi koji je nivo prihoda ili prodaje neophodan da bismo ih mogli ublažiti.

Takođe je korisno da se analizira koji proces koji je uključen u proizvod ili uslugu ima više troškova od drugih, te da se tako može postaviti prodajna cijena. Generalno, to su troškovi kojih se ne možemo u potpunosti odreći, jer su neki proporcionalni nivou ostvarene prodaje. Nekoliko njih bi moglo biti:

  • Skladištenje.
  • Zalihe
  • Korištene sirovine.
  • Radna snaga.

Dakle, u zavisnosti od delatnosti kompanije, ovaj trošak će se sastojati od različitih vrsta troškova, u kojima bi najčešći primer za razlikovanje navedenih troškova bio poređenje porekla troškova prodaje supermarketa i kompanije koja prodaje usluge putem interneta.

Formula troška prodaje

Prije svega, potrebno je razlikovati dvije vrste kompanija, s jedne strane one koje nabavljaju robu, a s druge one koje proizvode vlastite zalihe.

Uzimajući u obzir navedeno, formula za trošak prodaje kompanije u datom periodu će biti:

Troškova prodaje

Preduzeća koja se odnose na uslužni sektor nisu uzeta u obzir, jer kod njih način obračuna troškova varira u zavisnosti od specifične djelatnosti preduzeća. Postoji velika razlika između izračunavanja troškova prodaje softverske kompanije i druge u ugostiteljskom sektoru, na primjer.

Ukratko, obračun nije toliko metodičan u ovoj vrsti preduzeća u poređenju sa onim koje prodaje robu ili gotove proizvode.

Na kraju, treba napomenuti da da bismo dodijelili vrijednost početnim i gotovim proizvodima koji će se prodati, na računovodstvenom nivou možemo ih vrednovati različitim metodama. Ove metode su usko povezane sa internim računovodstvom. Najčešće korišćeni su FIFO metoda (sa engleskog first in, first out , što bi u prevodu na španski bilo „prvi ušao, prvi izašao“), PMP (prosečna ponderisana cena) i LIFO (sa engleskog last In, first out , što je prevedeno bilo bi „poslednji ušao, prvi izašao“).