Razlika između organskog i neorganskog novca je u tome što se potonji izdaje bez stvarne potpore. To znači da je povećana monetarna baza, ali ne i količina roba i usluga u privredi.
Organsko izdavanje uvijek ide ruku pod ruku s većom produktivnom aktivnošću, odnosno odgovara na javnu potrebu da se potroši više novca. Dakle, ne stvara inflaciju. Međutim, neorganska emisija rezultira porastom cijena.
Ovo se objašnjava jer kako se monetarna baza širi, potrošači imaju više resursa za trošenje. Zatim povećavaju potražnju, općenito, za svu robu. Kao posljedica toga, ako ponuda ostane ista, cijene će imati tendenciju rasta.
Drugi način da se to analizira je da, uz neorgansku emisiju, postoji više novca koji juri za istom količinom robe. Stoga se za svaki proizvod dodjeljuje više ulaznica.
Organsko izdavanje novca
Pogledajmo primjer organskog izdavanja novca. Pretpostavimo da centralna banka Brazila kupuje sredstva koja se nalaze na međunarodnom nivou kao što su zlato ili dolar. Time povećava nivo svojih rezervi.
Kao drugi korak, monetarna uprava Rio de Janeira izdaje gotovinu u svojoj lokalnoj valuti za iznos sličan onom iz prve operacije. Drugim rečima, ako ste stekli 10 miliona američkih dolara, moći ćete da plasirate njegov ekvivalent u brazilskim realima.
Izdavanje neorganskog novca
Izdavanje neorganskog novca počelo je nakon napuštanja zlatnog standarda kasnih 1970-ih. Tako su centralne banke počele proizvoditi novčanice i kovanice bez potrebe da ih podmiruju dijelom svojih rezervi.
U ovom trenutku, vrijedno je spomenuti da je neorganski novac poznat i kao fiat novac jer se njegova vrijednost održava samo povjerenjem korisnika.
Neorganski novac se izdaje na različite načine. Međutim, možda najopasnije je popuštanje duga javnom sektoru. U ovom slučaju, monetarna vlast nudi likvidnost državnim subjektima u zamjenu za buduću obavezu plaćanja.
Ovo može biti katastrofalno ako vlada zloupotrebi neorgansku emisiju za finansiranje državne potrošnje. Tako se, u krajnjem slučaju, generišu epizode hiperinflacije, kao što se desilo u nekim zemljama Latinske Amerike krajem 20. veka.
Treba napomenuti da centralne banke obično pribjegavaju neorganskoj emisiji kada postoji fiskalni deficit i, zauzvrat, nemoguće je povećati poreze. Na ovaj način, lideri ‘kreiraju novac’ da pokriju svoje potrebe za isplatama.