Razlika između apsolutne prednosti i komparativne prednosti

Razlika između apsolutne i komparativne prednosti leži u oportunitetnom trošku.

Razlika između apsolutne prednosti i komparativne prednosti

Da bismo dobro razumjeli razliku, moramo dobro asimilirati ova dva koncepta. Dakle, apsolutna prednost koju je razvio Adam Smith govori nam da zemlja ima apsolutnu prednost u odnosu na drugu ako je sposobna proizvesti istu s manje resursa. Sa svoje strane, komparativna prednost Davida Ricarda se odnosi na one slučajeve u kojima jedna zemlja može proizvesti više od druge uz niže oportunitetne troškove.

Iz navedenog možemo zaključiti da je teorija komparativne prednosti poboljšanje teorije apsolutne prednosti.

Oportunitetni trošak u komparativnoj prednosti

Kada je Adam Smith razvio koncept apsolutne prednosti, rekao je da jedna zemlja ima prednost u odnosu na drugu ako istu proizvodi sa manje resursa. David Ricardo je, unapređujući ga, ukazao da ne treba uzeti u obzir samo proizvodnju jednog dobra, već i ono što je ostalo za proizvodnju drugih dobara.

Dakle, ako zemlja A proizvede 1 računar za 10 sati, a druga zemlja B proizvede 1 računar za 20 sati, onda zemlja A ima apsolutnu prednost u odnosu na B. Sada, šta ako zemlja A proizvede 1 računar za 10 sati, da li se žrtvujete proizvodnju drugih proizvoda?

Uzimajući ovu razliku u obzir, zemlje se neće specijalizirati za ono u čemu su najproduktivnije, već za ono što proizvodi najniže oportunitetne troškove. Odnosno, gdje su oni relativno konkurentniji.

Primjer razlike između apsolutne i komparativne prednosti

Nastavimo s istim prethodnim primjerom. Uzećemo u obzir dva sektora tehnologije i hrane za svaku zemlju (A i B). Tehnološki sektor proizvodi kompjutere, a prehrambeni sektor proizvodi banane.

Tabela izražava jedinice sati rada (jedini faktor koji se uzima u obzir) za proizvodnju 1 kompjutera (tehnologija) ili 1 kilograma banana (hrana).

Proizvod / Država TO B
Tehnologija 10 dvadeset
Hranjenje 5 8

Gornja tabela nam govori da zemlja A proizvede 1 kompjuter za 10 sati i 1 kilogram banana za 5 sati. Sa svoje strane, zemlja B proizvede 1 kompjuter za 20 sati i 1 kilogram banana za 8 sati. Zemlja A ima apsolutnu prednost i u tehnologiji i u hrani, jer je sposobna proizvesti više za 1 sat. A komparativna prednost?

Prvo što ćemo uraditi je uzeti u obzir odnose:

  • Odnos tehnologija/snaga:
    • Država A -> 10/5 = 2
    • Država B -> 20/8 = 2.5

Pod pretpostavkom da se zadrže uslovi trgovine, ako zemlja A želi da proizvodi još jedan računar, moraće da odustane od proizvodnje 2 kilograma banana. U slučaju zemlje B, ako želi da proizvodi još jedan računar, moraće da odustane od proizvodnje 2,5 kilograma banana. Ovo odražava da je oportunitetni trošak proizvodnje još jednog računara veći za zemlju B, jer mora prestati proizvoditi više kilograma banana.

Sažeto u tabeli, imamo sledeće relacije:

Proizvod / Država TO B
Tehnologija 2 2.5
Hranjenje 0.5 0.4

Gornja tabela pokazuje sljedeće za svaku zemlju:

  • Zemlja A odustaje od proizvodnje 1 kompjutera za proizvodnju 2 kg banana. A gledano sa druge tačke gledišta, prestanak proizvodnje 1 kilograma banane omogućava vam da povećate proizvodnju računara za 0,5 jedinica.
  • Zemlja B odustaje od proizvodnje 1 kompjutera za proizvodnju 2,5 kilograma banana. A gledano sa druge tačke gledišta, prestanak proizvodnje kilograma banane omogućava vam da povećate proizvodnju računara za 0,4 jedinice.

Stoga će se zemlja A specijalizirati za proizvodnju kompjutera, a zemlja B će se specijalizirati za proizvodnju banana. Sve dok odnos između obe robe u trgovinskom smislu ostane između 2 i 2,5 kompjutera po kilogramu banane.

Iz primjera možemo zaključiti da, iako je jedna zemlja efikasnija od druge u proizvodnji određenog dobra, to ne znači nužno da se treba specijalizirati za tu robu. Ovo zato što bi moglo biti još efikasnije razvijanje druge aktivnosti.

Na osnovu koncepta komparativne prednosti također možemo zaključiti da dvije zemlje mogu trgovati iako je jedna od njih manje efikasna od druge u svim svojim proizvodnim procesima.