Proizvodni kapacitet

Proizvodni kapacitet je plafon maksimalnog dobijanja dobara i usluga koji se može postići po proizvodnoj jedinici tokom ograničenog vremenskog perioda.

Proizvodni kapacitet

Proizvodni kapacitet je kapacitet koji proizvodna jedinica ima da proizvede svoj maksimalni nivo dobara ili usluga sa nizom raspoloživih resursa. Za njegov proračun uzimamo određeni vremenski period kao referencu. Ovaj indikator se široko koristi u poslovnom menadžmentu. Budući da, ako proizvodna jedinica proizvodi ispod svog proizvodnog kapaciteta, ova jedinica se ne iskorištava u svojim maksimalnim performansama.

Ako želimo postići povećanje, kao i smanjenje proizvodnih kapaciteta, to je povezano sa procesima ulaganja ili dezinvestiranja. Drugim rečima, ako želimo da povećamo proizvodni kapacitet u fabrici, kompanija mora da investira u novu mašinu koja ima kapacitet da proizvodi više.

Konačno, moramo imati na umu da se proizvodni kapacitet uvijek mjeri uzimajući u obzir optimalno korištenje resursa, kao i posjedovanje proizvodnih sredstava u normalnim uslovima rada.

Razlika između proizvodnog kapaciteta i obima proizvodnje

Ova dva koncepta ne treba miješati. Kada govorimo o proizvodnim kapacitetima, govorimo o maksimalnoj količini dobara i usluga koje proizvodna jedinica može proizvesti, u normalnim uslovima rada, kao i o optimalnom korišćenju resursa. S druge strane, obim proizvodnje mjeri količinu dobara i usluga koje je proizvodna jedinica mogla proizvesti sa raspoloživim resursima i to ne uvijek pod normalnim radnim uvjetima.

Na taj način, dok proizvodni kapacitet mjeri maksimalnu razinu proizvodnje koju proizvodna jedinica može postići, obim proizvodnje mjeri rezultat koji je konačno proizveden s različitim proizvodnim jedinicama. Drugim riječima, obim proizvodnje nije nužno jednak proizvodnom kapacitetu, budući da proizvodna jedinica može raditi ispod svog maksimalnog nivoa učinka, postižući manji obim proizvodnje, za razliku od svog proizvodnog kapaciteta.

U poslovnom menadžmentu vrlo je korisno znati dvije činjenice. Na taj način, ako znamo obim proizvodnje i njen proizvodni kapacitet, možemo znati koliko proizvodnih jedinica prestaje proizvoditi u scenarijima u kojima obim proizvodnje ne dostiže svoj proizvodni kapacitet. Dovoljno je oduzeti obim proizvodnje i proizvodni kapacitet.

Razlika između proizvodnog kapaciteta i optimalnog proizvodnog kapaciteta

Ni ova dva pojma ne treba miješati. U mnogim scenarijima, proizvodni kapacitet mjeri maksimalan nivo proizvodnje po proizvodnoj jedinici, koristeći sve raspoložive resurse pod povoljnim radnim uvjetima. Međutim, u mnogim prilikama proizvodne jedinice ne mogu dugoročno održati svoj maksimalni nivo proizvodnje, au isto vrijeme potražnja ne zahtijeva uvijek proizvodnju u svom maksimalnom kapacitetu.

Za to se koristi koncept optimalnog proizvodnog kapaciteta. Drugim riječima, maksimalni nivo na kojem produktivna jedinica može proizvoditi, na održiv način na dugi rok. Odnosno, pod normalnim uslovima, što je maksimalni nivo na kojem proizvodna jedinica može proizvoditi održivo tokom dugog vremenskog perioda. Ovaj koncept je, na isti način, vrlo koristan u upravljanju poslovanjem, budući da nemamo uvijek kapacitet da naše proizvodne jedinice imaju maksimalne performanse, održavajući te performanse na dugi rok. Svaki događaj mogao bi uzrokovati prekid proizvodnje, stvarajući ozbiljne probleme za kompaniju.

Planiranje proizvodnih kapaciteta

Kao što smo rekli, proizvodni kapacitet se uvek mora meriti u određenom vremenskom periodu. Odnosno, kada želimo da napravimo planiranje ili da znamo koliki je bio proizvodni kapacitet, moramo uzeti u obzir faktor vremena. Na taj način se planiranje proizvodnje vrši na isti način. Ako želimo planirati proizvodnju, moramo odrediti nivo proizvodnih kapaciteta različitih proizvodnih jedinica uz optimalan učinak za kompaniju.

Da bi se to postiglo, planiranje proizvodnje se vrši iz različitih vremenskih tačaka, a to su:

  • Kratkoročno (manje od 6 mjeseci)
  • Srednjoročno (između 6 i 18 mjeseci)
  • Dugoročno (od 18 meseci)

Sada, da bismo izvršili planiranje proizvodnje u različitim optičarima, moramo imati na umu da proizvodni kapacitet na dugi rok uvijek uslovljava kapacitete u kratkom i srednjem roku, što može zahtijevati niz prilagođavanja procesa za postizanje ciljeva postavljenih od strane kompanija.

Na taj način, ako želimo planirati proizvodnju, moramo uzeti u obzir niz faktora:

  • Prognoza očekivane potražnje.
  • Identifikacija potrebnih kapaciteta za zadovoljenje potražnje.
  • Identifikacija alternativa u slučajevima kada se to ne može zadovoljiti.
  • Evaluacija i donošenje odluka.

Na taj način možemo izvršiti planiranje proizvodnje koje određuje dobre performanse kompanije u različitim planiranim rokovima.

Koji faktori uslovljavaju proizvodni kapacitet?

Proizvodni kapacitet proizvodne jedinice uvijek je uvjetovan nizom faktora. Ovi faktori određuju mogućnost proizvodnje manje ili više u ograničenom vremenskom periodu.

Stoga možemo klasificirati ove faktore uvjetovanja u dvije kategorije:

  • Unutrašnji faktori.
  • Vanjski faktori.

Među internim faktorima koji mogu usloviti proizvodni kapacitet, vredi istaći:

  • Oprema i održavanje.
  • Instalacije.
  • Distribucija proizvodnog pogona i proizvodnog procesa.
  • Dostupni resursi.
  • Preduzetništvo.
  • Sistemi kontrole kvaliteta.
  • Upravljanje poslovima.
  • Upravljanje radnicima.
  • Dizajn proizvoda ili usluge.
  • Finansijska sredstva.

S druge strane, među eksternim faktorima koji mogu usloviti proizvodne kapacitete, vredi istaći:

  • Institucionalni okvir.
  • Političko okruženje.
  • Zakonodavstvo i važeći propisi.
  • Sindikalni kolektivni ugovori.
  • Kompanijski ugovori.
  • Kapacitet provajdera.
  • Ekonomsko okruženje.
  • Poslovna konkurencija.
  • Odnos sa kreditnim institucijama.

Ove interne i eksterne faktore uvek moramo uzeti u obzir, jer oni uslovljavaju naše proizvodne kapacitete, ali i poslovanje kompanije.

Kako se izračunava proizvodni kapacitet?

Ako želimo da znamo koliki je proizvodni kapacitet proizvodne jedinice, formula za proračun je prilično jednostavna. Način da se to uradi bilo bi, prije svega, izračunavanje broja sati po proizvodnoj jedinici koji imamo na raspolaganju. Odnosno, ako imamo 8-satni radni dan u kojem imamo 10 proizvodnih jedinica, ukupan broj radnih sati je 80 sati.

Drugo, moramo mjeriti proizvodni kapacitet za proizvod, na osnovu proizvodne jedinice i raspoloživih sati. Odnosno, moramo podijeliti proizvodni kapacitet za artikal brojem raspoloživih sati, čime se dobije dnevni kapacitet proizvodnje. Drugim riječima, pretpostavimo da je svakoj proizvodnoj jedinici potreban 1 sat za proizvodnju jedne jedinice robe ili usluge. Za proračun moramo podijeliti broj raspoloživih sati (80) s vremenom koje je potrebno da se proizvede jedinica proizvodnje za proizvodnju jedinice proizvoda ili usluge (1). Tako bismo dobili dnevni kapacitet proizvodnje.

U primjeru, dnevni proizvodni kapacitet bi bio 80, budući da imamo 80 sati proizvodnje dnevno, dok je za proizvodnju svake proizvedene jedinice potrebno u prosjeku 1 sat.

Treće, i mnogo jednostavnije. Ako želimo izmjeriti mjesečni proizvodni kapacitet proizvodnih jedinica, dovoljno je uzeti dnevni kapacitet dobijen u prethodnom koraku i pomnožiti ga sa radnim danima koje imamo u mjesecu. Na isti način bi se izračunao i godišnji proizvodni kapacitet, jer treba pomnožiti sa brojem odrađenih dana u godini.

Kasnije smo sa ovim podacima već mogli dobiti još jednu seriju indikatora kao što su obim proizvodnje ili stopa efikasnosti. Odnosno, ako znamo da je dnevni kapacitet proizvodnje 80 jedinica, ako proizvodimo 40, možemo znati da je stopa iskorištenja 50%. Drugim riječima, obim proizvodnje bi radio sa 50% u odnosu na njen proizvodni kapacitet.