M2 je monetarni agregat koji uključuje M1 (kovanice i novčanice u rukama građana i rezerve banaka) i na njega se dodaju kratkoročni depoziti (do dvije godine), štedne knjižice, računi po viđenju i dnevni otkupni ugovori koje ljudi imaju u finansijskom sistemu.
Općenito, ovi depoziti škode da imaju rok dospijeća ne duži od jedne godine.
Ovaj agregat se različito obračunava po zemljama i ima proširenje na monetarne agregate M3, M4. Iako je istina, to se najviše koristi od strane američkih Federalnih rezervi. Ova definicija novca ne uključuje ulaganja u akcije i fiksni prihod.
Osnovna razlika između različitih monetarnih agregata je likvidnost sredstava koja ih čine. Pod likvidnošću se ne podrazumeva samo fizički novac, već i hartije od vrednosti i bankovni računi, menice, čekovi.
M2 utility
M2 služi za kontrolu novčane mase, odnosno količine novca u opticaju u privredi ili ekonomskoj zoni i veoma je važan za centralnu banku jer omogućava potrošnju i ulaganja i ukazuje na nivo ekonomske aktivnosti. Zauzvrat, ekonomska aktivnost ima uticaj na rast i inflaciju.
Centralna banka će svojom ekonomskom i monetarnom politikom moći da utiče na kontrolu količine novca u opticaju da održi inflaciju i da će tokom vremena ostvarivati održivi rast zahvaljujući tome što podstiče povećanje zaposlenosti, ravnoteže. u platnom bilansu i stabilnom novcu (cilj Fed-a).
- U ekspanzivnim periodima, M2 raste jer su banke spremnije da pozajmljuju novac i povećava se količina novca u opticaju.
- U vremenima recesije, ovaj monetarni agregat se smanjuje jer banke imaju problema sa pozajmljivanjem novca.
Osim toga, nakon pretrpljene krize, banke moraju obezbijediti minimalni omjer rezervi kako bi pokrile rizike koji mogu nastati uzrokovani svjetskom situacijom i koji mogu izazvati efekat zaraze između zemalja i između proizvodnih sektora različitih ekonomija ili ekonomskih zone.