Kapitalizam

Kapitalistički sistem se uglavnom zasniva na činjenici da je vlasništvo nad proizvodnim resursima privatno. To jest, oni moraju pripadati narodu, a ne organizaciji kao što je država. Budući da je cilj ekonomije proučavanje najboljeg načina za zadovoljenje ljudskih potreba sa ograničenim resursima koje imamo, kapitalizam smatra da je tržište najbolji mehanizam za njegovo ostvarivanje. Stoga smatra da je potrebno promovirati privatno vlasništvo i konkurenciju.

Osnovni faktori proizvodnje su rad i kapital. Kapitalizam predlaže da se rad obezbedi u zamenu za novčanu platu i da ga zaposleni moraju slobodno prihvatiti. Privredna aktivnost je organizovana na način da ljudi koji organizuju sredstva za proizvodnju mogu da ostvare ekonomski profit i uvećaju svoj kapital. Roba i usluge se distribuiraju kroz tržišne mehanizme, promovišući konkurenciju između kompanija. Povećanje kapitala, kroz ulaganja, pomaže u stvaranju bogatstva. Ako pojedinci teže ekonomskoj dobiti i tržišnoj utakmici, bogatstvo će se povećati. A sa povećanjem bogatstva, raspoloživi resursi će se povećati.

Kapitalizam i socijalizam

Kapitalističke ekonomije karakteriziraju uglavnom zato što kompanije i pojedinci proizvode i razmjenjuju dobra i usluge na tržištu kroz ekonomske transakcije kroz određene cijene. Na ovaj način može se istaći da je pojedinac taj koji preko poslovnih ili finansijskih organizacija preuzima ekonomsku inicijativu i donosi odluke.

Sistem suprotstavljen u smislu privatne svojine kapitalizmu je socijalizam, koji u osnovi brani koncept društvene svojine elemenata proizvodnje ili dobara. Na taj način, kao rezultat odbrane privatne svojine, nastaju i ostale kapitalističke karakteristike: odbrana sopstvenih i individualnih interesa, sistem cena i postojanje konkurencije na tržištu.

Tokom godina, socijalističke pozicije su evoluirale od svojih klasičnijih premisa do otvorenije i prihvatljivije pozicije slobodne trgovine. Pod određenim osnovnim pretpostavkama kao što su kontrola vlada u ekonomskoj i finansijskoj sferi i zaštita građana da se izbjegnu situacije nejednakosti ili društvene zloupotrebe. To su mješoviti ekonomski sistemi poznati kao tržišni socijalizam ili socijaldemokratija.

Poreklo kapitalizma

Drugi nazivi kojima se kapitalizam nazivao od svog nastanka su "slobodna tržišna ekonomija" ili "slobodna ekonomija".

Iako su i trgovci i trgovina postojali od nastanka prvih civilizacija, kapitalistički sistem se pojavio tek u 13. veku u Evropi. Kapitalizam je bio ekonomski sistem koji je zamijenio feudalizam u velikom dijelu svijeta. Prije kapitalizma, rad je bio obaveza koja je proizilazila iz veza gospodskog ropstva, iz ropstva ili kao društveno-moralna obaveza prema svojoj zajednici. Kapitalizam je nastao da bi predložio rad u zamjenu za kapital (nadnice), umjesto ropstva ili ropstva, otuda i njegovo ime.

Pogledajte cijeli članak o poreklu kapitalizma.

Istorija kapitalizma

Ideje kapitalizma, započete u trinaestom veku, kao što je već pomenuto, potisnule su one koje su dominirale u srednjem veku. Kasnije su pojačani procesom kolonizacije američkog kontinenta od strane evropskih sila iz 15. veka. To je zbog komercijalne razmjene koja je nastala između metropola i njihovih kolonija na novom kontinentu.

Kasnije, u 18. veku, bio je relevantan doprinos Adama Smita, koji je objavio "Bogatstvo naroda" gde je branio principe slobodnog tržišta. Smith bi se mogao smatrati tvorcem kapitalizma, iako je to diskutabilno.

Koristeći metaforu "nevidljive ruke", Smith je tvrdio da bi društvo postiglo veće blagostanje ako država dozvoli tržištu da funkcionira samo po sebi, kroz zakon ponude i potražnje. Na ovaj način, rekao je škotski mislilac, ako svaka osoba teži vlastitoj koristi, zajednica u cjelini će također doći do najbolje moguće situacije.

Ideje kapitalizma dodatno su poduprli renesansa i prosvjetiteljstvo, koji su istisnuli sistem poznat kao stari režim i doveli do modernih država.

Kapitalizam je kasnije doveo u pitanje jedan od najznačajnijih mislilaca 19. veka, Karl Marx, koji je tvrdio da je kapitalistički sistem podsticao eksploataciju grupe stanovništva, proletarijata, od strane vlasnika sredstava za proizvodnju, kapitalista. Na taj način se rodila struja socijalističke misli koja je dovedena do ekstrema s komunističkim sistemom Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) u 20. stoljeću. Međutim, model koji je predložio, potpuno centralizovane ekonomije od države, nije dao očekivane rezultate.

U tom kontekstu došlo je do veoma važne prekretnice u istoriji, pada Berlinskog zida 1989. godine, što je na izvestan način značilo pobedu ekonomske slobode nad komunističkim modelom. Međutim, kapitalizam je morao priznati intervenciju države u određenim aspektima ili sektorima kao što su obrazovanje i zdravstvo.

Treba napomenuti da se u svakoj ekonomskoj krizi (kao što je drugorazredno pravo iz 2008. ili Veliko zatvaranje zbog pandemije koronavirusa) kapitalistički sistem dovodi u pitanje, a ekonomisti predlažu nove mjere kako bi se osiguralo da dobrobiti slobodnog tržišta mogu doseći sve ( ili skoro čitavo) stanovništvo. Ali to je debata koja će se nastaviti, i oko koje se čini da nikada neće biti jednoglasnog dogovora.

Karakteristike kapitalizma

Osnovni principi kapitalizma su:

• Odbrana prava pojedinca : Privatno vlasništvo nad kapitalom i proizvodnim sredstvima.
• Sloboda kompanije : Preko koje je moguće realizovati poslovne projekte ili stati na njih.
• Konkurentno tržište : Što znači da je berzanska cijena data interakcijom ponude i potražnje uz najmanje moguće uplitanje države.
• Na ovom tržištu sa više opcija i alternativa proizvoda od kojih pojedinci imaju mogućnost biranja. U njemu su sastavljene odluke o potražnji i ponudi koje dovode do ravnoteže i cijena.

Prema ovim osnovama, članovi privrednog spektra posluju u cilju ostvarivanja sopstvenog interesa i maksimizacije svojih koristi, akumulirajući i koristeći kapital za to. Alternativno, radnici koji učestvuju u sistemu doprinoseći radnoj snazi ​​primaju u zamjenu platu ili druge vrste naknada koje zadovoljavaju njihovu korisnost i omogućavaju im da dobiju dobra ili usluge koje su im potrebne.

Uloga države u kapitalizmu

Glavni zadatak vlade u kapitalizmu je da kontroliše tržišne neuspjehe. Osim toga, mora spriječiti sistem da dovede do zloupotreba i mora podsticati konkurenciju. Pod ovim konceptom postoje različite vrste izvedenih sistema, kao što su monopolski kapitalizam, finansijski kapitalizam ili neokapitalizam.

U tom smislu posebno se ističe oskudno prisustvo i uticaj političke moći na tržištu, jer omogućava vlasnicima ili preduzetnicima da posluju sa visokim stepenom slobode i nezavisnosti radi ostvarivanja koristi. Ovim poslodavci ostvaruju reinvestiranje u kompanije i isplatu radnicima. Istovremeno, to pretpostavlja smanjenje moći koju država ima u finansijskom i poslovnom danu. Davanje, na taj način, veće težine privatnim agentima i staranje o nadzoru tržišta.

Zagovornici privatizacije sredstava za proizvodnju često tvrde da je privatno preduzeće generalno bolji menadžer kontrole i upravljanja od države. Što ih, birokratija ili njene brojne odgovornosti, sprečavaju da efikasno izvrše ovaj zadatak. Pored toga što kada je preduzeće javno, građani su ti koji snose moguće gubitke koji proizilaze iz boljeg upravljanja. S druge strane, kada je privatna, sama kompanija preuzima sav rizik.

Liberali tvrde da su na tržištu na kojem postoji konkurencija, kompanije sposobne poboljšati proizvode i usluge, mijenjajući strukturu troškova kako bi mogle ponuditi više kvaliteta po nižim cijenama. Smanjenje uloge države i njenog uplitanja u tržišta jedan je od temelja kapitalizma i najnovije zapadne ekonomije.

Primjeri kapitalizma

Neki primjeri kapitalizma mogu biti:

• Sjedinjene Američke Države su zemlja koja se najviše poistovjećuje sa kapitalizmom, što se posebno isticalo u vrijeme Hladnog rata, kada je bilo okarakterisano kao antagonist SSSR-a u kojem je usađen komunistički sistem.
• Drugi tip kapitalizma je onaj koji primjenjuje Kina, koja se odlučila za otvaranje trgovine, uprkos tome što je politički imala jednopartijski sistem.
• Kapitalizam se, u mikroekonomskom obimu, može smatrati tržištem na kojem država ne interveniše da diktira kompanijama cijenu i količinu proizvodnje.