Intelektualni kapital

Intelektualni kapital je zbir svih nematerijalnih dobara koje je kompanija kroz inovacije i razvoj uspjela pretvoriti u znanje i dodatnu vrijednost, bilo sadašnju ili buduću.

Intelektualni kapital

Intelektualni kapital se, drugim riječima, odnosi na svu nematerijalnu imovinu (ona koja se ne vidi). Nematerijalne stvari koje su kroz razvoj i ulaganje u inovacije i napredak na kraju postale korisno znanje za kompanije. Na taj način, nematerijalna imovina, da bi se smatrala intelektualnim kapitalom, mora da obezbedi određenu vrednost kompaniji.

S obzirom na profesionalizaciju sektora u privredi, intelektualni kapital je relativno nov koncept. Pa, govorimo da je ovaj koncept, zajedno sa ostalima, počeo da se koristi u kompanijama 1997. godine. Upravo ove godine su autori poput Brookinga ili Stewarda počeli da koriste koncept u studijama. Studije koje su kasnije primenjene u kompanijama, u društvenoj oblasti, kao i u akademskom svetu.

Šta se smatra intelektualnim kapitalom?

Iako ne postoji visok stepen konsenzusa o tome šta se smatra intelektualnim kapitalom, a šta ne. Mnogi autori su napravili zajedničke pristupe konceptu. Ukratko, intelektualni kapital je grupisan u tri velika bloka. Zajedno, ovi blokovi predstavljaju ono što nazivamo intelektualnim kapitalom.

Ova tri bloka na koja se pozivamo su sljedeća:

  • Relacioni kapital: Relacioni kapital se odnosi na skup veza, kao i na sporazume, i, ukratko, na ukupnost odnosa koje kompanija ima sa svojim okruženjem. Odnosno, svi odnosi koje kompanija ima, bilo sa dobavljačima, konkurentima, dioničarima, kupcima, partnerima itd. Iako mnogi pokušavaju da mjere odnose kompanije odabranim pokazateljima, i dalje se smatra velikim poteškoćama izmjeriti cjelokupni doprinos svakog odnosa samoj kompaniji.
  • Ljudski kapital: Ljudski kapital je skup vještina koje posjeduju radnici koji obavljaju svoje dužnosti u kompaniji. Talenat, znanje, vještine, kapacitet za inovacije, vrijednosti. Sve se odnosi na vještine koje radnici posjeduju u kompaniji, čime joj se dodaje vrijednost.
  • Organizacioni kapital: Organizacioni kapital se odnosi na skup organizacionih sistema koje je, kroz iskustvo, kompanija razvila i profesionalizovala tokom svoje istorije. Organizacioni kapital, kao i ljudski kapital, odnosi se na niz znanja koje je, zahvaljujući iskustvu, sticano tokom vremena, čime se postižu značajna poboljšanja u performansama, čime se obezbeđuje dodatna vrednost kompaniji.

Razlika između intelektualnog vlasništva i intelektualnog dobra

Iako se čini da su oba koncepta povezana, intelektualno vlasništvo i intelektualna imovina su potpuno različiti koncepti. Odnosno, iako su oba integrirana u blok intelektualnog kapitala, riječ je o dvije vrste intelektualnog kapitala, ali one predstavljaju bitne ključne razlike.

Na prvom mjestu, intelektualna imovina je svaka nematerijalna imovina koja je stvorena unutar kompanije. Ova sredstva su od velike važnosti i vrijednosti za kompaniju, jer od njih u mnogim slučajevima zavisi njen uspjeh. Međutim, ovaj intelektualni kapital, za razliku od intelektualnog vlasništva, ne može se registrovati kroz zakone o intelektualnoj svojini, odnosno ne može biti zaštićen. Poteškoće u kvantificiranju njegove vrijednosti uzrokuju isključenje intelektualnog kapitala iz regulative koja se odnosi na registraciju intelektualne svojine.

S druge strane, intelektualna svojina, kao što joj naziv govori, uključuje svu onu nematerijalnu imovinu koja se, u skladu sa zakonima o intelektualnoj svojini, nalazi u njoj. Riječ je o nematerijalnim stvarima za koje možemo generirati aproksimacije vrijednosti kao što su žigovi, patenti, procesi, kao i sve ono što ima kvantitativno izraženu vrijednost i može postojati rizik od prisvajanja ili krađe.