Finansijski kapital je ukupnost imovine osobe po tržišnim cijenama. Grupira one ušteđene količine novca koje njihov vlasnik nije potrošio, već se ulažu u različite finansijske organizacije. Dodato ljudskom kapitalu, predstavlja ukupno bogatstvo osobe.
Stoga je to uobičajen koncept u oblasti finansija, jer obuhvata one novčane iznose s kojima različiti finansijski subjekti stalno rade širom svijeta.
Mi bismo mislili na onaj kapital koji kasnije traži prihod, profit ili kamatu i samim tim povećanje samog kapitala.
Govorili bismo, dakle, o različitim konceptima zajedničkim za sve, kao što su dionice, obveznice, državne obveznice ili jednostavni depoziti novca u banci.
Njegovo rođenje i značaj u novije vrijeme (naročito u dvadesetom i dvadeset prvom vijeku) jedan je od osnova djelovanja kapitalističkog sistema u globalnoj ekonomiji.
Kako se oko banaka i drugih finansijskih institucija razvija posebna koncentracija kapitala, dolazi do prenošenja moći i odgovornosti na ova područja za politički i društveno-ekonomski život najrazvijenijih zemalja. To se dešava zato što ove organizacije imaju novčana sredstva koja prikupljaju i koriste ih za kratkoročno i dugoročno finansiranje kompanija i porodica, utičući na ekonomski i industrijski život svake nacije.
Jedan od najvažnijih aspekata finansijskog kapitala je koncept vremena, jer je prilikom pokrivanja budućih prihoda direktno povezan sa drugim konceptima kao što su inflacija ili kupovna moć. To se, na primjer, uočava kada se govori o određenoj investiciji, koja ima datum početka depozita i datum dospijeća u kojem se može dobiti rezultirajući prihod ili dividenda.