euroobveznice

Evroobveznice se odnose na emisije van granica zemlje porekla, ali to ne znači da je obveznica izdata u Evropi ili da su denominirane u evrima. Ne treba ih brkati sa stranim obveznicama.

Primjeri euroobveznica:

• Obveznice koje je izdala kineska kompanija, denominirane u jenima i kojima se trguje izvan Japana.
• Obveznice koje je izdala Njemačka, denominirane u američkim dolarima i kojima se trguje izvan Sjedinjenih Država.

Karakteristike evroobveznica

Glavne karakteristike evroobveznica su:

• Oni su vrlo fleksibilni instrumenti, jer nude emitentima mogućnost izbora zemlje izdavanja na osnovu regulatornog konteksta, kamatnih stopa i dubine tržišta.
• To su vrlo likvidni instrumenti, lako se mogu kupiti i prodati.
• Njegovi izdavaoci su različiti: multinacionalne kompanije, suverene vlade i nadnacionalni entiteti.
• Oni su veoma atraktivni za kompanije sa sjedištem u zemljama koje nemaju veliko tržište kapitala, iako uključuju i kursni rizik.
• Sve je veći procenat problema koji dolaze sa tržišta u razvoju.

Odnos evroobveznica sa Evropom

S druge strane, druga perspektiva euroobveznica je da su one ujedno i teorijski prijedlog Evropske komisije za izdavanje javnog duga koji je zajednički ili socijaliziran od strane svih zemalja koje su dio eurozone ili bilo koje od njenih institucija. Ova pitanja će se, predvidivo, rješavati preko ECB-a.

Međutim, postoji nekoliko razloga koji sprečavaju napredak ka konsenzusu neophodnom za njegovu konačnu instrumentalizaciju.

Uzroci koji promovišu stvaranje evroobveznica

Dužnička kriza koja je pretrpjela kao rezultat finansijske krize 2007. bila je plodno tlo za ovaj pristup. Periferne zemlje južne Evrope izgubile su povjerenje kreditora zbog teške ekonomske situacije kroz koju su prolazile i bile su prinuđene da svoje obveznice javnog duga ponude po veoma visokim kamatama.

U znak solidarnosti, Evropska komisija je 2011. godine predložila pomoć u smanjenju troškova finansiranja ovih zemalja, kroz pitanja zajedničkog duga za koje je garantovala cijela euro zona, nudeći veću sigurnost investitorima u odnosu na nezavisna nacionalna pitanja.

Prednosti i koristi zemlje

Veliki korisnici bi bili Italija, Španija, Portugal i, posebno, Grčka. Zajedničko izdavanje bi im pružilo sljedeće prednosti:

• Smanjite dug u odnosu na pojedinačne probleme.
• Imaju implicitnu podršku vrlo solventnih zemalja kao što su Njemačka ili Austrija.
• Ublažiti ogromne razlike u finansiranju između zemalja koje čine eurozonu.
• Obezbijediti veću stabilnost jedinstvenoj valuti, zamjenjujući spasavanje i velike strukturne neravnoteže nekih članica – stoga se nazivaju i "evropske obveznice stabilnosti".

Osim toga, eurozona bi bila ojačana napretkom u ekonomskoj integraciji.

Nedostaci i oštećene zemlje

Međutim, bilo bi i pogođenih zemalja, poput Njemačke, Austrije, Holandije i Finske, između ostalih.

Države sjeverne i srednje Evrope, koje su krenule od zdravije ekonomije, usprotivile su se prijedlogu za podjelu rizika i nisu dobrim očima vidjeli da moraju finansirati dug zemalja sa jakim neravnotežama. Prihvatanje prijedloga za njih bi značilo:

• Uzajamni rizik južnih zemalja: U slučaju bankrota bilo koje zemlje, ostale države bi morale preuzeti odgovornost za euroobveznice koje je ta država izdala i vratiti novac investitorima prema dogovorenom roku i kamatnim uslovima .
• Moraju preuzeti dio dodatnih troškova koje je tržište zahtijevalo od južnih zemalja za izdavanje duga, što se ogleda u njihovoj premiji rizika (razlika između kamatne stope duga jedne države i druge referentne države).
• Sužavanje širenja premija rizika između centralnih i sjevernih država i perifernih država na štetu prvih, za koje bi se ona povećala.