Eurodolar je svaki depozit u dolarima izvan Sjedinjenih Država. Taj novac nije pod jurisdikcijom Federalnih rezervi Sjedinjenih Država, entiteta koji usmjerava monetarnu politiku te zemlje.
Evrodolari predstavljaju velike sume novca širom sveta jer je dolar glavna rezervna valuta. Drugim riječima, to je sredstvo razmjene koje se najviše koristi u međunarodnim transakcijama.
Iz tog razloga, globalno, veliki investitori i biznismeni koji se bave spoljnom trgovinom moraju da štede i/ili da se finansiraju u američkoj valuti.
Porijeklo eurodolara
Porijeklo pojma eurodolar nije vezano za euro, već za hladni rat. Nakon Drugog svjetskog rata, dolarski depoziti su počeli da se polažu u evropskim bankama, uglavnom od strane kineskih i sovjetskih investitora.
Ovi biznismeni su hteli da štede u stabilnoj valuti poput severnoameričke. Međutim, strahovali su da će im računi u američkom bankarskom sistemu biti zaplenjeni. Ovo, kao osveta za neprijateljske akcije njihovih vlada, kao što je invazija Sovjetskog Saveza na Mađarsku 1956.
Eurodolarski terminski ugovori
Fjučers ugovorima za eurodolar se trguje na Chicago Mercantile Exchange (CME). Riječ je o transakcijama u kojima banke danas određuju kamatnu stopu za kredit koji će se održati u kasnijem periodu.
Treba napomenuti da eurodolarski fjučers ugovori predstavljaju vrijedan alat za investitore jer im omogućava da se zaštite od varijacija u kamatnim stopama.
Na primjer, pogledajmo slučaj eurodolarskog terminskog ugovora za 10.000 dolara. Pretpostavimo da je mjesečna kamatna stopa danas u januaru od 0,8% i da je ugovorena stopa od 1% za kredit koji će biti odobren u aprilu.
Ako kamatna stopa poraste iznad 1% za tri mjeseca, dužnik je dobio finansiranje po nižoj cijeni. Međutim, ako stopa padne ispod 1%, posao će biti profitabilan za kreditora jer će dobiti više kamata.