Efekti omjera gotovine nastaju kao posljedica regulative centralna banka svake zemlje, koji propisuje obavezne rezerve koje banke moraju održavati u odnosu na svoje depozite .
Moramo imati na umu da je omjer gotovine postotak depozita koje banke moraju držati u obliku zakonskih rezervi. Zauzvrat, generalno, obično se sastoji od novčanica i kovanog novca koji se nalaze u bankarskom sistemu, odnosno banke i štedionice, imaju u svojim uredima da podmire potrebe svojih klijenata za likvidnošću, plus depoziti koji se drže u Centralna banka.
Zakonske rezerve (RL) se nazivaju i novčana sredstva bankarskog sistema ili obavezne rezerve banaka.
Zakonske rezerve (RL) su dio Monetarne baze (BM), koja predstavlja vrijednost svih dobara i valuta u rukama javnosti (EMP) plus bankarske rezerve (RB).
Bankarske rezerve se izražavaju kroz sljedeću formulu:
BM = EMP + RB
Stopa gotovine ima presudan uticaj na bankarske kredite, depozite i ponudu novca ili M3 (vidi monetarne agregate ). Centralna banka utvrđuje omjer gotovine (obavezne rezerve ili RE) kao instrument monetarne kontrole. Iz razloga opreznosti, obavezne rezerve se takođe uspostavljaju kako bi se osiguralo da banke imaju dovoljno likvidnosti na raspolaganju da podmire potrebe svojih štediša. Međutim, normalno je da banke nemaju vanredne rezerve ili ER, jer višak likvidnosti (ER) ulažu u trezorske zapise , komercijalne zapise , međubankarske kredite ili trezorske obveznice.
Tada će takvi višak rezervi prestati da budu takvi i postaće imovina koja će doneti neku kamatu. U nekim zemljama, obavezna rezerva takođe varira u zavisnosti od vrste depozita koje banka uzima; depoziti po viđenju obično imaju veći odnos obavezne rezerve od oročenih ili štednih depozita.
Minimalna rezerva ili koeficijent gotovine biće jednak ili manji od 10% depozita koji se uzimaju u obzir za njegov obračun. Trenutno je prosječni nivo rezervi 2%.
- 2% se odnosi na većinu bankarskih depozita, kao što su depoziti po viđenju sa rokom dospijeća kraćim od 2 godine i sredstva na tržištu novca ili se lako mogu konvertirati u novac.
- Depoziti koji dospijevaju duže od 2 godine podliježu stopi minimalne rezerve ili posto.
Efekti povećanja omjera gotovine
- Povećanje stope gotovine komercijalnih banaka smanjuje količinu novca u opticaju , jer će banke zadržati dio svog novca da garantuju depozite svojih klijenata. Ova situacija se obično dešava u vremenima finansijske krize kako bi se izbegao rizik od zaraze između banaka i balansirao između izdavanja kredita i naplate depozita, koji su njihov glavni posao. Moramo zapamtiti da banke imaju tendenciju da posluju sa visokom zaduženošću jer žive od prikupljanja sredstava od strane ljudi.
- Ovaj efekat je povezan sa kontrakcijom monetarne politike , koja se sastoji u podizanju interventne ili međubankarske kamatne stope , sa ciljem podizanja omjera rezervi/depozita, poskupljenjem kredita u slučaju nedovoljnih rezervi.
Efekti smanjenja omjera gotovine
- Pad koeficijenta gotovine omogućava bankama da slobodnije razvijaju svoju aktivnost i da više pozajmljuju javnosti , promovišući potražnju, potrošnju i količinu novca u opticaju. Ova situacija se obično dešava u vremenima bonance i kreditne ekspanzije, jer je finansijska situacija privrede bolja i stoga se mora obezbediti manje zakonskih rezervi za pokriće depozita klijenata.
- Pad stope gotovine povezan je sa ekspanzivnom monetarnom politikom , koja se sastoji od modifikacije kamatnih stopa naniže, kako bi se smanjili troškovi finansiranja preduzeća, uz promociju privatnih investicija.
Na taj način banka može da doprinosi ili uzima novac sa tržišta, pri čemu je gotovinski odnos obrnuto proporcionalan novčanom multiplikatoru. Drugim riječima, ako bi Centralna banka, kao mjera monetarne politike , u datom trenutku odlučila da podigne zakonski novčani koeficijent, količina novca koja bi se mogla stvoriti bi bila manja (pogledajte kako banke stvaraju novac ), budući da su banke ostao bi veći procenat depozita koje primaju.
Na finansijskim tržištima, povećanje gotovinskog koeficijenta banke rezultira postojanjem manje količine novca u opticaju i samim tim će ljudi imati manji pristup kreditima i investicijama.
Primjer
Pretpostavimo da idemo u našu banku i njen novčani omjer iznosi 2%, koji nameće Centralna banka.
Ukoliko se odlučimo da položimo 1.000 eura u našu banku, morat ćete izdvojiti 20 eura u svoje rezerve, tako da će iznos koji će banka morati da pozajmi trećoj strani biti 980 eura. Ovom operacijom banka je već stvorila novac, budući da je s jedne strane 1.000 € bankarskog depozita, a sa druge 980 u gotovini. Ukoliko bi osoba koja je dobila ovaj kredit otišla u drugu finansijsku instituciju da položi tih 980 €, proces bi se ponovio. Banka bi zadržala 2% i pozajmila bi 960,4 € stvarajući više novca.
Proces bi se mogao ponavljati sukcesivno sve dok se više ne bi stvorio novac zahvaljujući djelovanju zakonskog omjera gotovine koji sprječava da se novac nekontrolirano umnožava.
Važno je napomenuti da će ove rezerve nadoknađivati Centralna banka za tzv. depozitnu liniju , ali po nižoj kamatnoj stopi od tržišne. Na ovaj način, pošto se taj dio nadoknađuje po nižoj kamatnoj stopi, naša banka će biti u obavezi da na svoje resurse naplaćuje veće stope kako bi ostvarila barem istu profitabilnost pod pretpostavkom da može imati sav svoj novac.
Urednik preporučuje:
Cash ratio
Proračunljive obaveze u gotovinskom omjeru