Bond

Izdavač obveznice obećava da će vratiti pozajmljeni novac kupcu te obveznice, obično plus neku prethodno fiksnu kamatu, poznatu kao kupon. Zbog toga je poznat kao instrument sa fiksnim prihodom.

Obveznice su jedan od glavnih izvora finansiranja velikih kompanija i javnih uprava, uglavnom vlada, koje izdavanjem obveznica materijalizuju dug, dajući svojim zajmodavcima finansijsku imovinu.

Obveznica je alikvotni dio zajma. Organizacija koja izdaje deli ukupan dug koji želi da plasira na male delove, zvane obveznice, tako da joj svako može da pozajmi novac, jer su zajmovi toliko veliki da ih ne može odobriti jedan agent, pa stoga dele " ugovor »o zajmu u mnogim malim ugovorima ili titulama (obveznice), tako da osoba koja posjeduje obveznicu ima pravo da mu se vrati novac koji je pozajmljen plus kamate. Obveznice se mogu prenositi na sekundarnom tržištu i stoga njihova kotirana cijena varira. Vlasnici ili zajmodavci obveznica nazivaju se "vlasnici" ili "vlasnici obveznica".

Prilikom kupovine obveznice dajemo kredit. Kupac isporučuje iznos novca, koji se zove glavnica obveznice, kompaniji koja izdaje obveznicu (kompaniji koja prima zajam). Kompanija se obavezuje da će nam vratiti na prethodno utvrđeni datum isteka iznos koji smo mu pozajmili, plus kamatu koja je takođe prethodno utvrđena. Zbog toga se obveznice smatraju stalnim prihodima, jer bez obzira na to kako kompanija radi, mi ćemo na kraju perioda dobiti fiksnu kamatu na koju se obavezala kompanija emitent. Iako ponekad imaju promjenjive kamatne stope.

Mnogo puta se emituju sa diskontom, odnosno kompanija emitent se obavezuje da isporuči 100% nominalnog kapitala na dan dospeća obveznice, što je uglavnom 1000 evra. A na dan izdavanja, na koji isporučujemo novac za kupovinu obveznice, ne treba da im pozajmljujemo 100% ako ne i malo manje.

Vrednovanje obveznica

Sadašnja vrijednost obveznice jednaka je novčanim tokovima koji će biti primljeni u budućnosti, diskontirani u sadašnjem trenutku po kamatnoj stopi (i), odnosno vrijednosti kupona i nominalne vrijednosti do danas. Drugim riječima, moramo izračunati neto sadašnju vrijednost (NPV) obveznice:

Na primjer, ako smo 1. januara 20. godine i imamo dvogodišnju obveznicu koja distribuira kupon od 5% godišnje koji se isplaćuje polugodišnje, njena nominalna vrijednost je 1000 eura koja će biti isplaćena 31. decembra godine. 21 i njegova diskontna ili kamatna stopa je 5,80% godišnje (što je 2,859% polugodišnje) unutrašnja vrijednost obveznice će biti:

Ako zbrojimo sve diskontovane novčane tokove, rezultat je 986,6058 €

Za više informacija i primjera pogledajte procjenu vrijednosti obveznica.

Rizik obveznica

Za njih se često kaže da su sigurna investicija, a čak se i državne obveznice često nazivaju nerizičnom imovinom. Iako je istina da je to jedno od najsigurnijih investicija koje možemo napraviti, moramo razlikovati dvije vrste rizika u obveznicama:

• Kreditni rizik: To je mogućnost da emitent obveznice ne može preuzeti odgovornost za otplatu kredita.
• Tržišni rizik: Mogućnost da će se cijena obveznice smanjiti zbog varijacija tržišnih kamatnih stopa.

Vrste bonusa

Postoji veliki izbor bonusa prema njihovim karakteristikama:

Prije svega, moramo razlikovati javne i privatne obveznice:

• Državne obveznice: Hartije od vrijednosti koje izdaje javni trezor neke zemlje sa ciljem finansiranja opštih budžeta države.
• Korporativne obveznice : Ovo su obveznice koje izdaju kompanije sa ciljem finansiranja svojih aktivnosti.

Takođe moramo razlikovati obveznice na osnovu njihovog kreditnog kvaliteta. Iako je skala prilično široka i ovisi o rejting agencijama, obično postoje dvije vrste obveznica:

• Investiciona obveznica : Imaju kreditni rejting investicionog ranga, što znači da imaju visok kreditni kvalitet i samim tim nizak rizik od neizvršenja obaveza. Minimalni kapacitet plaćanja koji se smatra investicionim rangom za Moody's je Baa rejting, a za S&P i Fitch je BBB.
• Obveznice sa visokim prinosom: Imaju kreditni rejting visokog prinosa, što znači da imaju nisku kreditnu kvalitetu i samim tim visok rizik od neizvršenja obaveza.

Važno je razlikovati vrstu kupona obveznice i da li distribuira kupone. Prema tome razlikujemo tri vrste obveznica:

• Obveznice sa fiksnim kuponom: Ova vrsta hartija od vrijednosti periodično distribuira fiksni kupon. Na primjer 5% godišnje. Obično se distribuiraju polugodišnje. Dakle, ako obveznica sa nominalnim 1.000 eura ima fiksni kupon od 5%, ona će distribuirati 25 eura svakih šest mjeseci.
• Obveznica bez kupona: Ova vrsta osiguranja ne plaća kamatu do datuma dospijeća, odnosno plaća kamatu zajedno sa iznosom kredita na kraju. Kod kompenzacije mu je cijena niža od nominalne vrijednosti, odnosno izdaje se s diskontom, što daje veći prinos na glavnicu.
• Obveznica s promjenjivim kuponom: To su hartije od vrijednosti koje daju svoje kamate po promjenjivoj stopi, povezane s evolucijom kamatne stope na tržištu novca (Euribor, Libor…) plus diferencijal. Primjer: Euribor + 2%.

Ovisno o tome imaju li opcije ili ne:

• Obveznice bez opcija: Poznate i kao bullet obveznice. To su obveznice koje nemaju ugrađenu opciju. One su zajedničke obveznice.
• Opcione obveznice: Obveznice imaju ugrađene opcije.
  • Ako imaju opciju call, poznate su kao obveznice koje se mogu opozvati, emitent ima pravo otkupiti obveznicu.
  • Ako imaju prodajnu opciju na obveznice koje se mogu prodati, kupac ima prodajnu opciju na obveznicu.
• Hartije od vrijednosti koje je izdala kompanija (sa visokim kapitalom), a koje imaju jedan ili više varanta ugrađenih u vlasništvo radi snižavanja kamatne stope koju će kompanija podnijeti i omogućavanja vlasnicima prijevremene amortizacije obveznice ili njene konverzije u dionice.

Ostale karakteristike obveznica:

• Konvertibilna obveznica: Njen vlasnik ima opciju da je zamijeni za dionice kada se pojavi nova emisija po fiksnoj cijeni. Zbog mogućnosti ove konvertibilnosti, kupon ili kamata konvertibilne obveznice je niži nego što bi imao bez opcije konverzije.
• Razmjenjiva obveznica : Slična je konvertibilnoj, ali se može zamijeniti za postojeće dionice.
• Gotovinske obveznice : Ovo su hartije od vrijednosti koje izdaje kompanija, a koje će otplatiti kredit na fiksni rok.
• Strips : Neke državne obveznice su "skidajuće" ili podijeljene, to jest, vrijednost obveznice se može odvojiti u svakoj od isplata koje se vrše, praveći razliku između plaćanja kamata (kupona) i isplate glavnice, i pregovarati o njima odvojeno. Primjer: Tako se iz 5-godišnje obveznice moglo dobiti 6 traka: jedna za svaku godišnju isplatu kupona, a šesta za glavnicu, nakon 5 godina.
• Obveznice trajnog duga : To su one koje nikada ne vraćaju glavnicu, ali plaćaju kamate (kupone) doživotno. Oni su najosetljiviji na varijacije kamatne stope, jer njihova cena u potpunosti zavisi od kamatne stope.